Bakterija Chlamydia trachomatis, poznata kao hlamidija, izaziva jednu od čestih polno prenosivih infekcija. Mnogi ljudi nemaju simptome, pa se infekcija ponekad otkrije tek tokom ispitivanja problema sa začećem. Nelečena hlamidijska infekcija može izazvati zapaljenje reproduktivnih organa, a kod pojedinih osoba i trajne posledice po plodnost. Ipak, pozitivan test na bakteriju Chlamydia trachomatis ne znači da je osoba neplodna. Rizik zavisi od toga da li se infekcija proširila, koliko puta se ponavljala i da li je dovela do komplikacija.

Najjasnije je utvrđena povezanost hlamidijske infekcije sa zapaljenskom bolešću male karlice i oštećenjem jajovoda kod žena. Kod muškaraca infekcija može izazvati upalu pasemenika, dok je njen dugoročni uticaj na plodnost manje izvestan. U nastavku objašnjavamo kako nastaju komplikacije, kada ima smisla proveriti reproduktivno zdravlje i kakve su mogućnosti za trudnoću nakon izlečenja.

Kako hlamidijska infekcija utiče na plodnost žena?

Kod žena se hlamidijska infekcija najčešće razvija na grliću materice. Kada se bakterija proširi na matericu i jajovode, može izazvati zapaljensku bolest male karlice (pelvic inflammatory disease, PID). Upala ponekad protiče uz bol u donjem delu stomaka, neuobičajen sekret, krvarenje ili povišenu temperaturu, ali može imati i blagu, teško prepoznatljivu kliničku sliku.

Zapaljenska bolest male karlice i oštećenje jajovoda

Jajovodi omogućavaju susret jajne ćelije i spermatozoida i transport oplođene jajne ćelije ka materici. Zapaljenje može oštetiti njihovu sluzokožu i dovesti do stvaranja priraslica i ožiljnog tkiva. Posledica može biti otežan prolazak jajne ćelije, delimična ili potpuna neprohodnost jajovoda i takozvana tubarna neplodnost.

Oštećenje jajovoda povećava i rizik od vanmaterične trudnoće, kada se oplođena jajna ćelija usadi izvan materične šupljine, najčešće u jajovodu. Takva trudnoća ne može se normalno razvijati i zahteva pravovremenu medicinsku procenu. Jak jednostrani bol u stomaku, vrtoglavica, nesvestica ili krvarenje uz moguću trudnoću razlog su za hitno javljanje lekaru.

Ne razvija svaka žena sa hlamidijskom infekcijom zapaljensku bolest male karlice, niti svaka upala dovodi do neplodnosti. Rizik raste kada infekcija ostane nelečena, kada se ponavlja ili kada je zapaljenje zahvatilo jajovode. Antibiotici mogu izlečiti aktivnu infekciju, ali ne mogu uvek ukloniti ožiljke i priraslice koji su već nastali.

Može li hlamidijska infekcija izazvati neplodnost bez izraženih simptoma?

Infekcija bakterijom Chlamydia trachomatis često ne izaziva tegobe koje bi osobu navele da odmah potraži pomoć. Čak i zapaljenski proces u maloj karlici može biti blag ili neprepoznat. Zbog toga odsustvo bola, sekreta ili drugih simptoma nije garancija da infekcija nije postojala ili da nije izazvala komplikacije.

S druge strane, ranije preležana hlamidijska infekcija sama po sebi nije dokaz da su jajovodi oštećeni. Procena plodnosti zasniva se na celokupnoj medicinskoj istoriji, trajanju pokušaja začeća i odgovarajućim pregledima, a ne samo na ranijem pozitivnom laboratorijskom nalazu.

Hlamidijska infekcija kod muškaraca – da li utiče na spermatozoide i plodnost?

Kod muškaraca hlamidijska infekcija najčešće zahvata mokraćnu cev i može izazvati peckanje pri mokrenju ili sekret, mada infekcija često prolazi bez simptoma. U pojedinim slučajevima bakterija se širi na pasemenik, odnosno epididimis, strukturu u kojoj spermatozoidi sazrevaju i kroz koju prolaze.

Epididimitis i moguće posledice

Epididimitis se najčešće ispoljava bolom, osetljivošću i otokom jedne strane skrotuma. Ako se upala ne leči, a naročito ako je teška ili zahvati obe strane, može doći do oštećenja struktura važnih za transport spermatozoida. Ipak, takve komplikacije nisu neizbežna posledica hlamidijske infekcije.

Istraživanja su ispitivala moguću povezanost hlamidijske infekcije sa kvalitetom sperme, ali dokazi nisu dovoljno ujednačeni da bi se zaključilo da svaka nekomplikovana infekcija trajno narušava mušku plodnost. Ako par ima teškoće sa začećem, urološki pregled i obrada zdravstvenog stanja muškarca  su važni, bez obzira na to da li je ranije imao hlamidijsku infekciju.

Kada se preporučuje spermogram?

Spermogram je osnovna analiza kojom se procenjuju broj, pokretljivost i morfologija spermatozoida, kao i drugi parametri ejakulata. Urolog ili specijalista za reproduktivnu medicinu može ga preporučiti kada trudnoća izostaje, kada je muškarac ranije imao epididimitis ili kada postoje drugi faktori rizika za smanjenu plodnost.

Jedan nalaz spermograma nije uvek dovoljan za konačan zaključak. Ako rezultat odstupa od očekivanih vrednosti, lekar može preporučiti ponavljanje analize i dodatne preglede. PCR test na Chlamydia trachomatis služi za otkrivanje infekcije; spermogram procenjuje reproduktivnu funkciju. Ove analize odgovaraju na različita pitanja i ne zamenjuju jedna drugu.

Kako proveriti da li je hlamidijska infekcija ostavila posledice na plodnost?

Ne postoji jedan test koji može pouzdano pokazati da je upravo ranija hlamidijska infekcija uzrok problema sa začećem. Ispitivanje se planira prema godinama, simptomima, ranijim infekcijama, operacijama i drugim okolnostima. Važno je da se procenjuju oba partnera, jer uzroci otežanog začeća mogu biti različiti i istovremeno prisutni.

Koje analize se rade kod žena?

Ginekološka procena obično počinje razgovorom o menstrualnim ciklusima, prethodnim trudnoćama, infekcijama i eventualnim bolovima u karlici. Lekar zatim, prema potrebi, predlaže ultrazvučni pregled i ispitivanja koja se odnose na ovulaciju, hormonski status i stanje reproduktivnih organa.

Ako postoji sumnja na oštećenje jajovoda, može se preporučiti provera njihove prohodnosti, na primer histerosalpingografijom (HSG) ili odgovarajućom ultrazvučnom metodom. Izbor postupka zavisi od kliničke situacije. Ove procedure se ne rade rutinski svakoj ženi koja je ikada imala hlamidijsku infekciju, već kada za njih postoji medicinski razlog.

Testiranje na aktivnu hlamidijsku infekciju sprovodi se PCR ili drugim NAAT testom iz odgovarajućeg uzorka. Negativan nalaz pokazuje da bakterija nije otkrivena u testiranom uzorku, ali sam po sebi ne govori da li su ranije nastala oštećenja jajovoda.

Koje analize se rade kod muškaraca?

Kod muškaraca se, pored razgovora i urološkog pregleda, najčešće započinje spermogramom. U zavisnosti od nalaza i simptoma, lekar može preporučiti dodatne hormonske analize, ultrazvučni pregled ili druga ispitivanja.

Ako postoji sumnja na aktivnu polno prenosivu infekciju, radi se ciljano molekularno testiranje. Važno je razlikovati lečenje postojeće infekcije od ispitivanja uzroka smanjene plodnosti: uspešno lečenje hlamidijske infekcije ne znači automatski da su rešeni svi mogući problemi sa začećem.

Može li se zatrudneti nakon izlečene hlamidijske infekcije?

Mnoge žene nakon lečenja hlamidijske infekcije zatrudne prirodnim putem. Posebno su povoljni izgledi kada infekcija nije dovela do zapaljenske bolesti male karlice i oštećenja jajovoda. Raniji pozitivan test, sam za sebe, ne znači da će trudnoća biti otežana.

Ako je došlo do oštećenja jajovoda, mogućnosti začeća zavise od obima promena i drugih faktora plodnosti. U takvim situacijama specijalista može preporučiti dodatna ispitivanja i razgovor o dostupnim metodama lečenja neplodnosti, uključujući postupke asistirane reprodukcije kada su medicinski opravdani.

Kada potražiti pomoć zbog izostanka trudnoće?

Uobičajeno se savetuje procena plodnosti nakon 12 meseci redovnih nezaštićenih odnosa bez trudnoće kod žena mlađih od 35 godina, odnosno nakon šest meseci kod žena od 35 godina i starijih. Kod žena starijih od 40 godina ili kada postoji poznat faktor rizika, procena može biti potrebna i ranije.

Ako je žena ranije imala zapaljensku bolest male karlice, vanmateričnu trudnoću ili postoji sumnja na oštećenje jajovoda, nema razloga da se automatski čeka navedeni period. Lekar može predložiti raniju obradu. Slično važi i kada muškarac ima poznate probleme sa spermogramom ili je imao ozbiljne komplikacije infekcije.

Hlamidijska infekcija u trudnoći – koji su rizici za majku i bebu?

Bakterija Chlamydia trachomatis može se otkriti i tokom trudnoće, uključujući trudnice koje nemaju nikakve simptome. Nelečena infekcija povezuje se sa povećanim rizikom od pojedinih nepovoljnih ishoda, uključujući prevremeni porođaj, mada prisustvo bakterije ne znači da će se komplikacija sigurno dogoditi.

Tokom porođaja infekcija se može preneti na novorođenče i izazvati konjunktivitis ili upalu pluća. Zato je važno da se trudnica testira kada za to postoji indikacija i da se potvrđena infekcija leči antibiotikom koji je odgovarajući za trudnoću. Izbor terapije i praćenje određuje ginekolog.

Da li je potrebno kontrolno testiranje nakon lečenja u trudnoći?

U trudnoći se preporučuje kontrolni NAAT test približno četiri nedelje nakon završetka terapije, kako bi se potvrdilo izlečenje. Preporučuje se i ponovno testiranje nakon približno tri meseca, uz dodatno praćenje prema proceni ginekologa i individualnom riziku.

Važno je da se odgovarajuće zbrinu i seksualni partneri, kako bi se smanjila mogućnost ponovne infekcije. Ako žena planira trudnoću i sumnja na aktivnu hlamidijsku infekciju, najbolje je da se pre začeća posavetuje sa lekarom o testiranju i terapiji.

Kako smanjiti rizik od komplikacija hlamidijske infekcije?

Najvažnije mere su pravovremeno otkrivanje i lečenje infekcije, pravilna upotreba kondoma i testiranje prema individualnom riziku. Seksualni partneri osoba sa potvrđenom hlamidijskom infekcijom treba da budu obavešteni i medicinski zbrinuti, jer se nakon izlečenja može dogoditi ponovna infekcija.

Posebno je važno javiti se lekaru ako se pojave bol u donjem delu stomaka, temperatura, bol tokom odnosa ili bol i otok testisa. Iznenadan jak bol u testisu zahteva hitnu procenu, kao i izražen bol u stomaku uz moguću trudnoću. Pravovremena terapija smanjuje rizik od daljeg širenja infekcije, ali već nastala oštećenja zahtevaju zasebnu procenu.

Kada se javiti lekaru i gde uraditi test na hlamidiju u Nišu?

Ako ste ranije imali hlamidijsku infekciju i zabrinuti ste zbog plodnosti, ili pokušavate da ostvarite trudnoću bez uspeha, razgovarajte sa ginekologom ili urologom o odgovarajućim ispitivanjima. Nije svakoj osobi sa ranijom infekcijom potrebna opsežna dijagnostika; plan pregleda zavisi od konkretnih okolnosti.

U Poliklinici Bocokić u Nišu dostupna je dijagnostika polno prenosivih infekcija, uključujući testiranje na Chlamydia trachomatis u okviru STD 7 paketa iz uzorka urina. Detalje o testiranju možete pročitati na stranici Dijagnostika i lečenje polno prenosivih oboljenja. Kod sumnje na infekciju rektuma ili ždrela mogu biti potrebni zasebni brisevi.

Za osnovne informacije o simptomima, načinima prenošenja, PCR dijagnostici i antibiotskoj terapiji pročitajte i naš vodič Hlamidija (Chlamydia trachomatis) – simptomi, prenošenje, dijagnostika i lečenje.

 

Zakažite pregled